Objasnila nam je da je inspiraciju za temu djela

(maltretiranje među mladima) dobila promatrajući igru djece u svojoj ulici.
„Ja sam, naravno, malo pretjerala jer knjiga mora biti zanimljiva.“, pojasnila je
gospođa Mandić. Na pitanje zašto se radnja odvija u vrijeme Domovinskog rata
odgovorila je: „Budući da sam živila u to vrijeme i Domovinski rat je bio dio
mog života, znala sam već od početka pisanja da mora biti u mojoj knjizi.“
Također je rekla da nikada nije očekivala da će Pokajnik postići takav uspjeh -
bio je knjiga za njenu obitelj, i da je, dok je pisala, „disala“ za njega.
Posjet gospođe Mandić nam je bio zbilja inspirativan, a također nas je naučila
važnu pouku: Uvijek će se naći netko tko će nam pružiti ruku.

Maša i Adriana, 8.b