Ponekad su riječi suvišne. Kao ovih dana dok nijemo gledamo i slušamo što se događa ljudima koji su do jučer živjeli poput nas. Imali su svoj dom, svoje radosti, želje, snove. Danas su bez ičega osim  golog života. Ne trebamo ništa reći i ne govorimo, već pomažemo.

 

Osjećamo potrebu iskazati svoju  solidarnost, svojom dobrom voljom činimo samo ono što dokazuje da smo ljudi, da imamo potrebu staviti im ruku na rame i reći – s vama smo.

 

Pomažemo i dajemo od sebe koliko možemo, svjesni da svojim činom davanja postajemo bogati onim najvažnijim – srcem i dušom.

 

 

 

Bravo Ostrožići!!!