preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ostrog Kaštel Lukšić

 > Naslovnica
Vijesti

Ekskurzija, rujan 2016.

Autor: Božena Ukić, 10. 10. 2016.

 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! Što ćete obući, s kim ćete spavati u sobi, hoće li vam biti nezaboravno kao što je bilo i prošlim generacijama? Tako je i bilo. Ludo i nezaboravno! Ma i bolje od toga! Kroz pet dana sve i svašta smo prošli.Naš put u Slavoniju nakratko je zaustavljen u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Tamo smo vidjeli izume našeg genija. Nakon odgledanog filma o Tesli uputili smo se prema našem krajnjem cilju, Vinkovcima. Dolaskom u grad sve je bilo puno ljudi koji su išli na Vinkovačke jeseni. Kasnije smo im se i mi pridružili. Najjači dojam  na mene je ostavio Vukovar koji smo posjetili drugi dan. Iako sam već bila tamo i čula iste priče, ovaj put me je više„bacio u rijeku osjećaja“.Iako nisam bila ni rođena za vrijeme užasa koji se događao u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo Vukovaru, osjećala sam kao da dijelim tugu s onima koji jesu. Strahote koje sam čula od ljudi koji su to proživjeli, nisam mogla zamisliti niti vjerovati  da može postojati čovjek koji zaista nešto tako može učiniti ljudima koji nisu ništa krivi ni dužni. Dan u Vukovaru bio mi je najtužniji, ali isto tako i najdraži. Isti dan posjetili smo i Ilok, najistočniji grad Lijepe naše. Vidjeli smo i Iločke podrume u kojima mi nismo baš uživali koliko i naši razrednici. Povratak u hotel gdje smo samo sva četiri dana jeli juhu, piletinu i krumpire. Baš raznovrsno! Zadnji dan Vinkovačkih jeseni...da smo bar došli ranije na eskurziju!  Treći dan čekali su nas  Kopački rit i Osijek. Vožnja brodom  me je oduševila. Prirodne ljepote, vrste riba, ptica i druge životinje. Sve se to našlo u predivnom Kopačkom ritu. U Osijeku, srcu Osječko- baranjske županije, obišli smo Trg svetog Trojstva, osječku katedralu, secesijsku ulicu, shopping centar. Predivan grad! Ovu treću noć proveli smo u gradskom disku gdje nam svi skupa pjevali, plesali, smijali se. Četvrti dan otišli smo u Đakovo kako bismo vidjeli drugu  po veličini katedralu u Hrvatskoj, katedralu sv. Petra. Jako mi ju je teško opisati jer se u unutašnjosti nalazi toliko različitih boja, printova... Nakon Đakova uputili smo se u Našice u posjet dvorcu Pejačević. Imali smo čak i  koncert na klaviiru koji je izveo Toni iz c razreda. Sada slijedi vjerojatno dio dana koji su svi čekali: zmije u privatnom zoološkom vrtu Bizik. Samo najhrabriji su se sudili držati zmiju oko vrata. Ja, naravno, nisam bila jedna od njih. Svaka čast razrednicama! Povratkom u Vinkovce sudjelovali smo na programu živuće povijesti  grada Vinkovaca. Bilo je tako stvarno jer su glumci zapravo nosili kostime iz tog doba. Ovo nam je bia posljednja noć u disku. Ne obazirući se na to, plesala sam i pjevala kao nikad do sada. Svi smo željeli ostati do dugo u noć, ali naravno, nastavnici nisu to dopuštali. Dolaskom u hotel iz diska, naručili smo pizzu, svi zajedno se zabavljali i smijali do dugo u noć. Posljednji dan ekskurzije. Svi tužnih lica izlazimo iz hotela s kovčezima, svjesni da se ovo više nikad neće ponoviti. Nakratko smo stali u Kutjevu kako bi razgledali vinske podrume. I ovi podrumi su se vise svidjeli razrednicima nego nama. Putem do Kaštela pjevamo, neki su čak i plakali. Ovo nam je posljednja godina osnovne škole. Iduće godine svako će otići na svoju stranu. Hvala mojoj generaciji na nezaboravnih pet dana! 

                                                                                                                                                    Ružica Sučić, 8.d




NOVOSTI

Ekskurzija, rujan 2016.

Autor: Božena Ukić, 10. 10. 2016.

 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! Što ćete obući, s kim ćete spavati u sobi, hoće li vam biti nezaboravno kao što je bilo i prošlim generacijama? Tako je i bilo. Ludo i nezaboravno! Ma i bolje od toga! Kroz pet dana sve i svašta smo prošli.Naš put u Slavoniju nakratko je zaustavljen u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Tamo smo vidjeli izume našeg genija. Nakon odgledanog filma o Tesli uputili smo se prema našem krajnjem cilju, Vinkovcima. Dolaskom u grad sve je bilo puno ljudi koji su išli na Vinkovačke jeseni. Kasnije smo im se i mi pridružili. Najjači dojam  na mene je ostavio Vukovar koji smo posjetili drugi dan. Iako sam već bila tamo i čula iste priče, ovaj put me je više„bacio u rijeku osjećaja“.Iako nisam bila ni rođena za vrijeme užasa koji se događao u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo Vukovaru, osjećala sam kao da dijelim tugu s onima koji jesu. Strahote koje sam čula od ljudi koji su to proživjeli, nisam mogla zamisliti niti vjerovati  da može postojati čovjek koji zaista nešto tako može učiniti ljudima koji nisu ništa krivi ni dužni. Dan u Vukovaru bio mi je najtužniji, ali isto tako i najdraži. Isti dan posjetili smo i Ilok, najistočniji grad Lijepe naše. Vidjeli smo i Iločke podrume u kojima mi nismo baš uživali koliko i naši razrednici. Povratak u hotel gdje smo samo sva četiri dana jeli juhu, piletinu i krumpire. Baš raznovrsno! Zadnji dan Vinkovačkih jeseni...da smo bar došli ranije na eskurziju!  Treći dan čekali su nas  Kopački rit i Osijek. Vožnja brodom  me je oduševila. Prirodne ljepote, vrste riba, ptica i druge životinje. Sve se to našlo u predivnom Kopačkom ritu. U Osijeku, srcu Osječko- baranjske županije, obišli smo Trg svetog Trojstva, osječku katedralu, secesijsku ulicu, shopping centar. Predivan grad! Ovu treću noć proveli smo u gradskom disku gdje nam svi skupa pjevali, plesali, smijali se. Četvrti dan otišli smo u Đakovo kako bismo vidjeli drugu  po veličini katedralu u Hrvatskoj, katedralu sv. Petra. Jako mi ju je teško opisati jer se u unutašnjosti nalazi toliko različitih boja, printova... Nakon Đakova uputili smo se u Našice u posjet dvorcu Pejačević. Imali smo čak i  koncert na klaviiru koji je izveo Toni iz c razreda. Sada slijedi vjerojatno dio dana koji su svi čekali: zmije u privatnom zoološkom vrtu Bizik. Samo najhrabriji su se sudili držati zmiju oko vrata. Ja, naravno, nisam bila jedna od njih. Svaka čast razrednicama! Povratkom u Vinkovce sudjelovali smo na programu živuće povijesti  grada Vinkovaca. Bilo je tako stvarno jer su glumci zapravo nosili kostime iz tog doba. Ovo nam je bia posljednja noć u disku. Ne obazirući se na to, plesala sam i pjevala kao nikad do sada. Svi smo željeli ostati do dugo u noć, ali naravno, nastavnici nisu to dopuštali. Dolaskom u hotel iz diska, naručili smo pizzu, svi zajedno se zabavljali i smijali do dugo u noć. Posljednji dan ekskurzije. Svi tužnih lica izlazimo iz hotela s kovčezima, svjesni da se ovo više nikad neće ponoviti. Nakratko smo stali u Kutjevu kako bi razgledali vinske podrume. I ovi podrumi su se vise svidjeli razrednicima nego nama. Putem do Kaštela pjevamo, neki su čak i plakali. Ovo nam je posljednja godina osnovne škole. Iduće godine svako će otići na svoju stranu. Hvala mojoj generaciji na nezaboravnih pet dana! 

                                                                                                                                                    Ružica Sučić, 8.d




Novosti

Ekskurzija, rujan 2016.

Autor: Božena Ukić, 10. 10. 2016.

 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! Što ćete obući, s kim ćete spavati u sobi, hoće li vam biti nezaboravno kao što je bilo i prošlim generacijama? Tako je i bilo. Ludo i nezaboravno! Ma i bolje od toga! Kroz pet dana sve i svašta smo prošli.Naš put u Slavoniju nakratko je zaustavljen u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Tamo smo vidjeli izume našeg genija. Nakon odgledanog filma o Tesli uputili smo se prema našem krajnjem cilju, Vinkovcima. Dolaskom u grad sve je bilo puno ljudi koji su išli na Vinkovačke jeseni. Kasnije smo im se i mi pridružili. Najjači dojam  na mene je ostavio Vukovar koji smo posjetili drugi dan. Iako sam već bila tamo i čula iste priče, ovaj put me je više„bacio u rijeku osjećaja“.Iako nisam bila ni rođena za vrijeme užasa koji se događao u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo Vukovaru, osjećala sam kao da dijelim tugu s onima koji jesu. Strahote koje sam čula od ljudi koji su to proživjeli, nisam mogla zamisliti niti vjerovati  da može postojati čovjek koji zaista nešto tako može učiniti ljudima koji nisu ništa krivi ni dužni. Dan u Vukovaru bio mi je najtužniji, ali isto tako i najdraži. Isti dan posjetili smo i Ilok, najistočniji grad Lijepe naše. Vidjeli smo i Iločke podrume u kojima mi nismo baš uživali koliko i naši razrednici. Povratak u hotel gdje smo samo sva četiri dana jeli juhu, piletinu i krumpire. Baš raznovrsno! Zadnji dan Vinkovačkih jeseni...da smo bar došli ranije na eskurziju!  Treći dan čekali su nas  Kopački rit i Osijek. Vožnja brodom  me je oduševila. Prirodne ljepote, vrste riba, ptica i druge životinje. Sve se to našlo u predivnom Kopačkom ritu. U Osijeku, srcu Osječko- baranjske županije, obišli smo Trg svetog Trojstva, osječku katedralu, secesijsku ulicu, shopping centar. Predivan grad! Ovu treću noć proveli smo u gradskom disku gdje nam svi skupa pjevali, plesali, smijali se. Četvrti dan otišli smo u Đakovo kako bismo vidjeli drugu  po veličini katedralu u Hrvatskoj, katedralu sv. Petra. Jako mi ju je teško opisati jer se u unutašnjosti nalazi toliko različitih boja, printova... Nakon Đakova uputili smo se u Našice u posjet dvorcu Pejačević. Imali smo čak i  koncert na klaviiru koji je izveo Toni iz c razreda. Sada slijedi vjerojatno dio dana koji su svi čekali: zmije u privatnom zoološkom vrtu Bizik. Samo najhrabriji su se sudili držati zmiju oko vrata. Ja, naravno, nisam bila jedna od njih. Svaka čast razrednicama! Povratkom u Vinkovce sudjelovali smo na programu živuće povijesti  grada Vinkovaca. Bilo je tako stvarno jer su glumci zapravo nosili kostime iz tog doba. Ovo nam je bia posljednja noć u disku. Ne obazirući se na to, plesala sam i pjevala kao nikad do sada. Svi smo željeli ostati do dugo u noć, ali naravno, nastavnici nisu to dopuštali. Dolaskom u hotel iz diska, naručili smo pizzu, svi zajedno se zabavljali i smijali do dugo u noć. Posljednji dan ekskurzije. Svi tužnih lica izlazimo iz hotela s kovčezima, svjesni da se ovo više nikad neće ponoviti. Nakratko smo stali u Kutjevu kako bi razgledali vinske podrume. I ovi podrumi su se vise svidjeli razrednicima nego nama. Putem do Kaštela pjevamo, neki su čak i plakali. Ovo nam je posljednja godina osnovne škole. Iduće godine svako će otići na svoju stranu. Hvala mojoj generaciji na nezaboravnih pet dana! 

                                                                                                                                                    Ružica Sučić, 8.d




Vijesti

Ekskurzija, rujan 2016.

Autor: Božena Ukić, 10. 10. 2016.

 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! 

Sve i svašta smo prošli

Kada krenete u sedmi razred, već počinjete razmišljati o putovanju koji će vam obilježiti osnovnu školu. Ekskurzija!!! Što ćete obući, s kim ćete spavati u sobi, hoće li vam biti nezaboravno kao što je bilo i prošlim generacijama? Tako je i bilo. Ludo i nezaboravno! Ma i bolje od toga! Kroz pet dana sve i svašta smo prošli.Naš put u Slavoniju nakratko je zaustavljen u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Tamo smo vidjeli izume našeg genija. Nakon odgledanog filma o Tesli uputili smo se prema našem krajnjem cilju, Vinkovcima. Dolaskom u grad sve je bilo puno ljudi koji su išli na Vinkovačke jeseni. Kasnije smo im se i mi pridružili. Najjači dojam  na mene je ostavio Vukovar koji smo posjetili drugi dan. Iako sam već bila tamo i čula iste priče, ovaj put me je više„bacio u rijeku osjećaja“.Iako nisam bila ni rođena za vrijeme užasa koji se događao u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo Vukovaru, osjećala sam kao da dijelim tugu s onima koji jesu. Strahote koje sam čula od ljudi koji su to proživjeli, nisam mogla zamisliti niti vjerovati  da može postojati čovjek koji zaista nešto tako može učiniti ljudima koji nisu ništa krivi ni dužni. Dan u Vukovaru bio mi je najtužniji, ali isto tako i najdraži. Isti dan posjetili smo i Ilok, najistočniji grad Lijepe naše. Vidjeli smo i Iločke podrume u kojima mi nismo baš uživali koliko i naši razrednici. Povratak u hotel gdje smo samo sva četiri dana jeli juhu, piletinu i krumpire. Baš raznovrsno! Zadnji dan Vinkovačkih jeseni...da smo bar došli ranije na eskurziju!  Treći dan čekali su nas  Kopački rit i Osijek. Vožnja brodom  me je oduševila. Prirodne ljepote, vrste riba, ptica i druge životinje. Sve se to našlo u predivnom Kopačkom ritu. U Osijeku, srcu Osječko- baranjske županije, obišli smo Trg svetog Trojstva, osječku katedralu, secesijsku ulicu, shopping centar. Predivan grad! Ovu treću noć proveli smo u gradskom disku gdje nam svi skupa pjevali, plesali, smijali se. Četvrti dan otišli smo u Đakovo kako bismo vidjeli drugu  po veličini katedralu u Hrvatskoj, katedralu sv. Petra. Jako mi ju je teško opisati jer se u unutašnjosti nalazi toliko različitih boja, printova... Nakon Đakova uputili smo se u Našice u posjet dvorcu Pejačević. Imali smo čak i  koncert na klaviiru koji je izveo Toni iz c razreda. Sada slijedi vjerojatno dio dana koji su svi čekali: zmije u privatnom zoološkom vrtu Bizik. Samo najhrabriji su se sudili držati zmiju oko vrata. Ja, naravno, nisam bila jedna od njih. Svaka čast razrednicama! Povratkom u Vinkovce sudjelovali smo na programu živuće povijesti  grada Vinkovaca. Bilo je tako stvarno jer su glumci zapravo nosili kostime iz tog doba. Ovo nam je bia posljednja noć u disku. Ne obazirući se na to, plesala sam i pjevala kao nikad do sada. Svi smo željeli ostati do dugo u noć, ali naravno, nastavnici nisu to dopuštali. Dolaskom u hotel iz diska, naručili smo pizzu, svi zajedno se zabavljali i smijali do dugo u noć. Posljednji dan ekskurzije. Svi tužnih lica izlazimo iz hotela s kovčezima, svjesni da se ovo više nikad neće ponoviti. Nakratko smo stali u Kutjevu kako bi razgledali vinske podrume. I ovi podrumi su se vise svidjeli razrednicima nego nama. Putem do Kaštela pjevamo, neki su čak i plakali. Ovo nam je posljednja godina osnovne škole. Iduće godine svako će otići na svoju stranu. Hvala mojoj generaciji na nezaboravnih pet dana! 

                                                                                                                                                    Ružica Sučić, 8.d




eDnevnik

Slikovni rezultat za e dnevnik za roditelje

CMS za škole logo
Osnovna škola Ostrog Kaštel Lukšić / Put Sv. Lovre 2, HR-21215 Kaštel Lukšić / www.os-ostrog-kastelluksic.skole.hr / os-ostrog@os-ostrog.hr
preskoči na navigaciju